Prekomjerna i neujednačena opterećenost, forsiranje, favoriziranje nekih pojedinaca, nedovoljne informacije, pomanjkanje dnevnih i tjednih odmora, nejasno definirana podjela poslova, nedostatak supervizije, nesrazmjer odgovornosti i ovlaštenja, rasap energije i vremena, strogost i pretjerana kritičnost nadređenih, bez pozitivne stimulacije, predugo radno vrijeme, prekratki rokovi izvršenja… čitava je lista samo dio uzroka koji se zove organizacija rada.

SIMPTOMI I ZNACI IZGARANJA NA POSLU
 
Tjelesni poremećaji – kronični umor, iscrpljenost, probavne smetnje, prekomjerna tjelesna težina ili mršavljenje, nesanica, različiti bolni sindromi, smanjen imunitet, povećana potreba za alkoholom, sedativima, cigaretama…
Emocionalni poremećaji – depresija, burn-out sindrom, emocionalna praznina, osjećaj gubitka životnog smisla, umor od suosjećanja, anksioznost, gubitak motivacije za odlazak na posao, gubitak entuzijazma, apatija ili hipomanija, poremećaj prilagodbe, izolacija, dosada, osjećaj tuge i bespomoćnosti, doživljaj bezvrijednosti, gubitak samopouzdanja i samopoštovanja, gubitak seksualnog interesa, osjećaj gubitka snage…
Bihevioralni simptomi ili simptomi u ponašanju– iritacije, nekritično rizično ponašanje, gubitak koncentracije, zaboravnost, eksplozivnost, grubost, pretjerana osjetljivost na vanjske stimuluse, npr. buku, svjetlo  mirise..., negativni stav prema poslu, ljudima, međuljudski sukobi, bezosjećajnost, rigidnost, stalna okupiranost poslom, plaćom, beneficijama, uvjetima rada, otpor promjenama..., obiteljski problemi, razvod braka, raspad prijateljstava, suicidalni izlaz…
 
Kako bismo se uspješno suočili s problemom (stresom na radnom mjestu) moramo ga prije svega biti svjesni. Dobra komunikacija, druženje s kolegama, sloboda odlučivanja, dobra podjela posla i dobar voditelj tima za zdravstvenu njegu glavni su čimbenici koji utječu na smanjivanje stresa, a samim tim i na izgaranje na poslu.
Radni stres je uglavnom kroničnog karaktera, pa iz dana u dan gotovo neprimjetno utječe na nas. Ako primijetimo neke od znakova stresa, trebamo razmotriti što nas to čini umornim, nezadovoljnim, tjeskobnim i ljutitim. Bitno je odlučiti želimo li stres privremeno ukloniti i olakšati si radno okruženje ili želimo utjecati dugoročno i tako zaštititi svoje psihofizičko zdravlje.
Djelotvorno suočavanje sa stresom podrazumijeva donošenje odluke o promijeni vlastitog ponašanja. Prije svega treba prepoznati pravi uzrok naših poteškoća i tada krenuti dalje u suočavanje sa stresom. Moramo poznavati osobine stresora i mogućnost kontrole nad situacijom.
 
Poznata su tri klasična načina suočavanja sa stresom: Prvi uključuje promjenu, mijenjanje situacije, uklanjanje izvora stresa. To možemo učiniti samo ako imamo sposobnost i  mogućnost uspostave kontrole nad situacijom, ako posjedujemo znanje određenih vještina i postupaka. Drugi način sučeljavanja je povlačenje pred stresorom tj. izbjegavanje stresne situacije. Taj način koristimo onda kada uvidimo kako nismo u mogućnosti promijeniti izvor stresa. Uklonit ćemo se iz kritične situacije, privremeno odustati od svojih zamisli, prepustit ćemo dio posla drugima, odredit ćemo svoje granice i jasno reći “ne”. Treća metoda je prihvaćanje stresne situacije. U nju je uključeno preventivno djelovanje na podizanju psihofizičke otpornosti. To ćemo postići pravilnom ishranom, redovitom tjelovježbom, tehnikama opuštanja i relaksacije, samoohrabrivanjem, pozitivnim razmišljanjem o sebi i drugima, postavljanjem dugoročnih ciljeva i prioriteta u poslu i životu, traženjem podrške u okolini, održavanjem dobrih i bliskih odnosa sa osobama koje su nam važne, očuvanjem smisla za humor i konstruktivnom organizacijom slobodnog vremena.
Pružanje socijalne podrške najvažniji je čimbenik za osobu koja je doživjela stres, a ako ona izostane doći će do nastanka sindroma izgaranja i posredne traumatizacije. Kako bi se na vrijeme otkrili pojedinačni slučajevima sindroma, najvažnije je upoznati osoblje s postojanjem problema i mogućim simptomima i znacima koji se mogu pojaviti. Pružanje suzaštite, osjećaj kako netko brine za nas, razumijevanje problema i prijateljski razgovor, mogu biti od velike pomoći i osobi koja posustaje. Kolika je odgovornost na voditelju tima govori nam činjenica kako se većina osoba žali na lošu organizaciju rada, a posredno i na organizatore. Dobar voditelj tima, organizator posla, mora voditi brigu o svakoj osobi pojedinačno. U suprotnom, dolazi do do stresnih situacija, pa i do sindroma izgaranja na poslu i posredne traumatizacije. Teško je ukloniti izvore stresa. Dokazano je u svakodnevnoj praksi kako se najbolji rezultati postižu prevencijom – djelovanjem na podizanje psihofizičke otpornosti.
 
Nitko nije imun od izgaranja na poslu!
 
Svaka osoba, u svakoj profesiji, na svakom nivou, kandidat je
Za izgaranje na poslu!
 
Najugroženiji su oni koji su svoj rad započeli s puno entuzijazma
 i očekivanja, sa silnom željom za uspjehom, pobjedom ili za
pomoći drugim ljudima, a najviše je stradavanja u
 tzv. pomagačkim zanimanjima.