|
Ciklusi ljubavno-seksualnih razmišljanja jedne djevojke |
|
|
|
 Život je građen od ciklusa. Menstrualni ciklus, godišnja doba, tjedan, dan-noć...ima ih sigurno još, ali ne da mi se razmišljati. Jučer sam se opet razočarala. Saznala sam za njegov vikend plan. A on glasi – dolazi u petak na večer i ide s I. na koncert, u subotu ide s I. na zagrebačku špicu, popodne bi se mogao vidjeti sa mnom (ajme čuda), na večer još ne zna hoće li opet biti izlazak MASCULINUM, u nedjelju planiraju DEČKI ići na Sljeme. Jako dobro! Sreća da sam dovoljno umišljena pa neću pomisliti da nisam dovoljno privlačna ili zanimljiva nego da je on blesav. Rekla sam mu da se osjećam kao golub. Nije shvatio. Pa bacaju mi se mrvice, eto zašto. Nastojao se opravdati da nije tako. Zašto ljudi ne priznaju kad su sebični?! Ja priznam. Sebična sam i ljubomorna na te njegove dečke. Ne znam da li shvaća da bi me mogao izgubiti?! Je li to njemu uopće bitno?! Šalje mi kontradiktorne signale. Kaže, da ima auto da bi se preko tjedna zaletio u Zagreb. Kaže nek` mu nađem posao s ovakvom plaćom kakvu ima tamo pa će se vratiti u Zagreb.
Pričali smo o cipelama. Prekrasne i prekrasno skupe. Ne znam jesam li ga dobro čula i shvatila, ali mi se čini da je rekao da će mi ih on kupiti kad mu naraste plaća. To mi indicira njegovo razmišljanje kako misli biti sa mnom i za 6 mjeseci.
Postoje dvije vrste muškaraca, tj. dečkiju. Jedni zapostavljaju prijatelje zbog cure i stalno vise s njom, pravi priljepci i drugi – zapostavljaju curu radi prijatelja jer nema ništa bolje od izlaska s njima uz ispijanje alkohola i dobru zaje*anciju. Nekako mi se čini da ne znaju postići sredinu. Moji bivši (dakle, s kojima sam hodala) su uglavnom pripadali prvoj skupini i to mi se vrlo brzo zamjerilo. Jer ti su iz skupine vrlo osjećajnih, koji vole obasipati curu ljubavnim izjavama, često su nesigurni, a i često ne osobito privlačni. Moj prvi dečko kojeg sam jako voljela je bio iz skupine 2. Nešto poput G. ali puno gori. Seks s njim je bio nevjerojatan. Predigra nam je bila spoznaja da smo sami, njegov prilazak meni s leđa, vožnja autom...nikad mi se nije dao do kraja i to me izluđivalo. I sad me izluđuje(mislim na G.) Moj emocionalni sklop nije baš zdrav. Ne bi me trebale paliti takve stvari?! U čemu je štos? Ovako je zanimljivije i nije predvidljivo?
Kaže cimer da ga odje*em. Ne mogu, ne još. Želim ga osjetiti u danima pred menstruaciju. Želim s njime gledati porniće i onda ga onako strašno napaljena osjetiti u sebi. Ako ga pustim, neću to moći isprobati. A nekog drugog ne želim. Ne postoji muška osoba u mojoj blizini koja me privlači (osim njegovog najboljeg prijatelja-koja sam ja krava ...) a što, istina je takva...ne mislim to realizirati, ali privlačnost postoji i ne mislim se samozavaravati kao 99% ljudi na ovome svijetu.
Kad sam u vezi imam tendenciju gubljenja sebe. Utapam se u neku ulogu dobre cure koja nastoji prijeći preko puno stvari kako bi izbjegla svađu. Jer znam da čovjeka ne možeš promijeniti, što žene uporno odbijaju priznati. Ako je netko slabić, takav će i ostati. Ako je sebičan, može samo malo bolje glumiti da nije. Ne sviđam se sama sebi u tim trenucima glume. Ali kako bi to izgledalo kad bih na javu stavila svu svoju istinu?! Isfrustrirala bih svakog tko bi bio sa mnom, a ionako je većina nesigurna i neiskusna. Ipak se popravljam po tom pitanju. Počela sam muškarcima spuštati njihove propuste, a to stvarno nije teško. Ili možda to radim onima do kojih mi je stalo. Jednom mi je jedan bivši rekao da zar me nije sram da u svojim godinama ne znam kuhati. Naljutila sam se ali mu nisam uzvratila. Pa kako bi se osjećao da sam mu rekla zar njega nije sram što ima manji stupanj obrazovanja od mene i neperspektivan posao s malom plaćom?! Jesam li trebala baciti mu pod nos u čemu sam sve bolja od njega?! Nisam mu uzvratila...samo sam ga ubrzo ostavila jer njemu ne treba žena poput mene (koja ne zna kuhati i nije baš tip domaćice), a bogme niti meni muškarac poput njega (bez životne perspektive i nerealnih pogleda na život i na sebe).
Kažu da novac nije važan, bitna je ljubav. Meni je novac važan. Od ljubavi živi veza, ali za brak je potreban i novac. Ako dečko nema ambicije u životu...ako je neodgovoran...mene to užasno smeta...nekako ga ne doživljavam kao muškarca. Stvarno želim imati osjećaj da on ševi mene, a ne ja njega. (Opet ja o seksu). Ja želim ravnopravnog muškarca...dakle, ne previše prilijepljenog za mene, koji voli tiho, bez puno riječi...koji voli strastveno...na čija prsa mogu nasloniti glavu dok stojim kraj njega.
Ako netko ne nastoji biti sa mnom 24 sata na dan, ne znači da mu nije stalo. Ovako sam ja zadržala svoj identitet. Nije mi loše u životu, ne bih se trebala buniti. Kako bilo, da bilo ostaje moja konačna misao: ako odem, on će više izgubiti….
|
