Ako možeš sačuvati glavu kada svi oko tebe gube svoju i tebe krive  za to;
Ako možeš vjerovati sebi kad svi u tebe sumnjaju
A ti im i praštaš njihove sumnje;
Ako možeš čekati, a da se ne umoriš od čekanja,
Ili kad o tebi lažu, a da se ne baviš lažima, ili kad te mrze, a da se ne prepustiš mržnji,
Te da pri tom ne izgledaš predobro, niti govoriš prepametno;
Ako možeš sanjati, a da ti snovi ne postanu gospodarom;
Ako možeš razmišljati – a da ti misli ne postanu cilj;
Ako se možeš suočiti s trijumfom i katastrofom i smatrati te dvije varalice potpuno istima;
Ako možeš podnijeti da čuješ kako istinu koju ti govore izokreću podlaci, da naprave klopku za budale,
Ili da promatraš kako se slamaju stvari kojima si posvetio život,
Te da se pogneš i da ih ponovo izgradiš istrošenim alatom;
Ako možeš napraviti jednu hrpu svih svojih pobjeda i riskirati je u jednom bacanju kocke,
I izgubiti i početi ponovo na svojim ruševinama,
A nikad ne izustiti riječ o svojem gubitku;
Ako možeš prisiliti svoje srce i živce i tetive da ti služe još dugo nakon što nestanu,
I da tako izdržiš dok u tebi ne preostane ništa drugo osim Volje što ti ponavlja Izdrži,
Ako možeš razgovarati s masama i zadržati svoje vrline, ili hodati s kraljevima i pri tom ne izgubiti dodir s običnim čovjekom,
Ako te ni neprijatelji niti prijatelji koji te vole ne mogu povrijediti;
Ako svi mogu računati s tobom, ali nitko previše;
Ako možeš ispuniti minutu koja ne prašta
Sa 60 sekundi trčanja koje je vrijedno toga;
Tvoja je Zemlja i sve što je u njoj;
I što je još više – bit ćeš čovjek, moj sine!
Rudyard Kipling
|
