|
Loše navike su poput mekanih kreveta - lako na njih legneš, ali teško siđeš. Anonimno
Vrijeme da prestanemo pričati je kad osoba preko puta potvrdno klima glavom, ali ne kaže ništa. Anonimno
Ne voliš ženu zato što je lijepa, već je ona lijepa zato što je voliš. Anonimno
Bolje biti malo lud, nego malo pametan. Anonimno
Ljudi uvijek stvore vrijeme za raditi stvari koje zbilja žele. Anonimno
Tko se posljednji smije... možda odmjereno misli.
Anonimno
Kad ugleda ženu, muškarac postane lovac.
Kad ulovi ženu, muškarac postane plijen.
Anonimno
Tko ima sreće u kartama ima novaca za ljubav. Anonimno
Kako da sanjam o budućnosti, kad svi oko mene hrču.
Anonimno
Ako učimo na vlastitim pogreškama, ja se fantastično educiram.
Anonimno
Cijeli se svijet pomiče u stranu da napravi prolaz čovjeku koji zna kamo ide.
Anonimno
Kroz veći dio povijesti, anonimac je bio žena.
Virginia Woolf
Virginia Woolf
London, 25. 1. 1882. – rijeka Ouse kod Rodmella 28. 3. 1941.
Engleska spisateljica, jedan od ključnih autora narativnoga modernizma i osnivačica feminističke književne kritike.
 Rođenu u uglednoj viktorijanskoj intelektualistički nastrojenoj obitelji Stephen, Adelaidu Virginiju Stephen odgajali su uglavnom privatni učitelji. Nakon smrti oca Leslieja Stephena, poznatog književnoga kritika i izdavača, seli se sestrom Vanessom u Bloomsbury, područje središnjega Londona koje je postalo okupljalištem jednoga sloja britanske inteligencije. Godine 1912. Virginia se udaje za izdavača, pisca i društvenoga aktivista Leonarda Woolfa. 1915. objavljuje svoj prvi roman, «The voyage out», koji nije značio veći kreativni proboj, no postavio je neke od njenih dominantnih tema i izričaja: lirski pristup zbilji i analizu fluktuirajućih stanja ljudske (napose ženske) psihe. Otprilike iz toga doba datiraju prvi snažniji živčani slomovi i napadaji duboka psihičkoga raskola koji su ju pratili do konca života i koji bijahu i uzrokom njena samoubojstva. Kao vid radne terapije Virginia Woolf i njen suprug osnivaju «Hogarth Press», nezavisnu nakladu što je trebala služiti afirmaciji avangardnih i marginaliziranih pisaca marginaliziranih pisaca.
Virginia je Woolf u svojim romanima kreirala svijet uglavnom ograničen na intelektualiziranu englesku višu srednju klasu, no univerzalan po dosegu za pozornijega čitatelja. Sama je radnja često banalna. Virgina Woolf zasnovala je feminističku književnu kritiku, a ton u njima varira: s jedne se strane pojavljuju lamentacije o zapostavljenosti žena i njihovoj onemogućenosti u umjetničko-tvoračkim procesima; s druge pak strane Woolfova inzistira da je «ženska», kao i «muška» umjetnost zapravo androgina, pa je sloboda izražaja ženskoga iskustva i percepcije svijeta marginalna: pravi umjetnik nadrasta spol. Ovdje je Virginia Woolf pokazala smjesu zrele kritičnosti i naivnosti.
Piše snažnu eksperimentalnu prozu u kojoj su sažete Woolfine opsesivne teme: rekreacija svijeta kroz visoko metaforizirani jezik; seksualna ambivalencija i, najvažnije - meditacija o protoku vremena i života, utjelovljena u prikazu skoro cijele engleske povijesti. Mučena napadajima duševne bolesti (slušne i vizualne halucinacije, duboka depresija), još pojačanima izbijanjem 2. svjetskoga rata, Virginia je počinila samoubojstvo utapljanjem u rijeci Ouse, kraj imanja u Rodmellu u pokrajini Sussex.
Ocjena djela Virginije Woolf nije laka zbog više činitelja, a najvažniji su politički i društveni: njeni su romani i kritički tekstovi doživjeli snažno osporavanje poslije rata, pa je bila žestoko kritizirana kao snobovska plava čarapa, a njen svijet fikcije kao sredstvo utaživanja vlastite egocentričke senzibilnosti bez većeg općeljudskoga značaja. Njihalo se zanjihalo
O njenom se liku i djelu suprotno počelo pisati u 70-ima, kada je na valu feminizma Woolfova ponovo potvrđena kao velika spisateljica, no poglavito kao preteča feminističke ideologije. Poslije svih poricanja i uzdizanja, izgleda da je postignut kakav-takav konsenzus: Virginia Woolf nije među najvećima, ali je svakako jedan od velikih inovativnih pisaca 20. stoljeća, dosega ostvaraja većega od, recimo, Hemingwaya ili Pasternaka, uz napomenu da su svake ovakve usporedbe nužno dvojbene. Kao «najengleskiji» engleski moderni pisac, ostavila je nesporna remek djela u nekoliko romana, dvije ili tri knjige kritika i eseja, te u velikom dnevniku Diaries.
Djela Virginije Woolf:
«Noć i dan», 1919., «Jakovljeva soba», 1922., «Gospođa Dalloway», 1925., «Svjetionk», 1927., «Orlando», 1928., "Valovi», 1931., «Svoj vlastiti prostor», 1929., «Tri gvineje», 1938., «Godine», 1937., «Diaries», «Među činovima» 1941. |
