|
Sve što znamo naučili smo namjerno ili nenamjerno, imitacijom ili složenijim oblicima učenja. Nagli razvoj znanosti i tehnologije još više potencira značaj učenja. Ako u suvremenom društvu niste spremni učiti, osuđeni ste na neznanje, neuspjeh i propast (npr. IT tehnologija, genetika, medicina, obrazovna tehnologija itd.). Suvremena civilizacija sve češče označava se sintagmom «učeća civilizacija», a naš planet «planetom koji uči».
Moderno društvo ne zahtijeva samo učenje znastvenih činjenica, već i učenje čitavog spektra neophodnih socijalnih vještina poput nenasilne komunikacije, timskog rada, tolerancije, rješavanja konflikata metodom ravnopravnih pobjednika, kontrole stresa, samokontrole, donošenja odluka te efikasnog učenja i samostalnog stjecanja znanja. Drugim riječima, za uspjeh su potrebna relevantna akademska znanja iz određene oblasti, poznavanje načina pozitivne komunikacije, spremnost na suradnju i uspješno rješavanje konflikata u duhu «pobjednik-pobjednik».
Pogreška bi bilo zaključiti da se učenje završava sa završetkom škole i diplomom odgovarajućeg stupnja obrazovanja. Zamka da se poslije završetka škole nema što naučiti podrazumijeva zablude kao što su nepoznavanje tehnika uspješnog učenja, strah od novih neuspjeha, neugode koja se javlja kao posljedica nesrazmjera između utrošenog vremena i usvojenih znanja kao rezultata učenja, neshvaćanja značaja učenja itd. To su samo neki od razloga radi kojih ljudi više ne pokušavaju učiti. Međutim, potreba za učenjem danas je evidentna u svim našim aktivnostima, bilo da se želimo baviti nekim novim športom, koristiti računalo, svirati neki instrument ili koristiti neku novu generaciju mobitela, plesati moderan ples, upotrijebiti novi kozmetički proizvod i slično. Dakle, ²osuđeni ² smo na neprekidno učenje.
Kako bismo bili uspješni, moramo poznavati ili opet naučiti formulu za uspjeh tj. korake do uspješnog učenja. Povijesno gledano, takvih formula bilo je mnogo i osnovni su se zakoni i koraci učenja u tim formulama bazirali na mehanizmu pokušaja i pogrešaka. Sve one nalazile su svoju praktičnu primjenu u različitim školskim sustavima. Međutim, sve te formule imale su nedostatke koji su se u krajnjoj crti očitovali kao ozbiljan limitirajući čimbenik učenju. O čemu je riječ? Pokušavajući, postizat ćemo određeni uspjeh, ali s vremenom, dolazeći do složenijih problema, napravit ćemo pogrešku, a samim tim i doživjeti neuspjeh koji može biti povodom odustajanja od daljeg učenja i ciljeva koje smo si postavili u određenoj oblasti. Glavna opravdanja za to su tipične izjave: ² Nisam ja za to ²; ² Nemam za to dara ²; ²Nikad to nisam trebao pokušati ²; ² Ja sam izgubljen slučaj ² i sl. Dakle, već u samoj formuli usađena je klica neuspjeha, pogreška. Učenje u takvoj situaciji nije zabavno nego pritisak i tlaka, a kao takvo bilo je, a i danas je kod većine populacije (od učenika do odraslih) omraženo.
Što učiniti? Ima li izlaza iz tog začaranog kruga neuspjeha? Odgovor je potvrdan, a riječ je o revolucionarnoj formuli za uspjeh TEFCAS, koju je na temelju suvremenih znanstvenih istraživanja i znanja o načinima funkcioniranja ljudskog mozga kao savršenog bioračunala i mehanizma za postizanje uspjeha, osobnih iskustava razradio te na nizu primjera provjerio, Toni Buzan.
TEFCAS je skraćenica nastala od prvih slova engleskih riječi:
Trail -- pokušaj
Event -- događaj
Feedback -- povratna informacija
Check -- provjera
Adjust -- prilagodba
Succes -- uspjeh
Ova formula određuje osnovne korake koje naš mozak obavlja tijekom procesa učenja. Ona je zapravo primjena i prilagodba znastvene istraživačke metode – metode velikih otkrića, koja je vrlo slična uobičajenoj dječjoj igri, dječjoj metodi učenja.
T- pokušaj
Kako bismo bilo što naučili, prvo moramo pokušati. Ako želimo naučiti plesati, postavlja se pitanje: ²Hoćemo li naučiti plesati ako ne napravimo prvi korak?². Broj pokušaja označava naš uspjeh, napredak. Ako ne pokušamo, ništa se neće dogoditi.
E – događaj
Ako pokušavamo, možemo očekivati neki događaj. Ako plešemo, možemo zbog nespretnosti stati nekome na nogu, okrećući se udariti nekoga itd. Dakle, ako se trudimo i pokušavamo uvijek će se zbiti neki događaj koji će nam neizbježno dati odgovor – potvrdnu informaciju.
F – povratna informacija
Naša nas osjetila o pokušaju i događaju obasipaju obiljem podataka koje će naš mozak upiti na svjesnoj i podsvjesnoj razini. U našem slučaju učenja plesanja, to će se osobito ticati naših osjetila sluha, vida, osjeta za ritam, prostor, motoriku, a i informacija koje dolaze kao izraz reakcija drugih plesača.
C – provjera
Na temelju povratnih podataka naš mozak pristupit će provjeri. Ona će biti automatska i svjesna te u izravnoj vezi s našim ciljevima. Naš mozak provjerit će energiju utrošenu na pokušaj, primjerenost pokušaja, držanje pri plesu, pokrete koje činimo itd.
A – prilagodba
Nakon provjere, mozak će pristupiti prilagodbi tj. usporedit će sve ono što smo prethodno s ciljem napravili te načiniti odgovarajuće preinake za novi pokušaj. Pri razmatranju elemenata prilagodbe, uvijek treba imati na umu osnovni cilj koji smo si postavili, a to je uspjeh.
S – uspjeh
Svi naši napori i trud, bez obzira što radimo ili činimo bile to vrlo jednostavne ili najsloženije stvari, usmjereni su k uspjehu. Uspjeh je glavna zvijezda vodilja u svim našim aktivnostima.
Međutim, treba znati da samo poznavanje formule TEFCAS ne znači odmah uspjeh. Vrlo je važno biti ustrajan. Nespjeh u učenju pri prvom ili narednim pokušajima, ne smije nas obeshrabriti. Taj neuspjeh samo je događaj u nizu kao dio prirodnog procesa učenja mozga. Učimo pri svakom pokušaju i tako dolazimo do uspjeha kao konačnog cilja.
Stvoreni smo za uspjeh. Naš mozak mehanizam je za postizanje uspjeha. Zašto to ne iskoristiti?!
Željko Franjić, prof.
|
